Sobne biljke su najlepsi ukras domova pa iz tog razloga treba im obezbediti potrebnu negu da bi nam dale sto lepsi izgled i sto duze cvetale....
Anthurium je jedno od najpopularnijih tropskih cvetova kod kojih period cvetanja traje i do 6 nedelja a nekada i vise zavisno od sorte i sezone.
Poreklo ovog cveca je iz tropske Amerike. Ima preko 800 vrsta ovog cveca.
U narodu je poznat i pod imenom Flamingov cvet ili Plamenac.
Ova biljka se uzgaja ne samo zbog svojih prelepih cvetova vec i zbog veoma dekorativnog lista.
Anthurium je zimzelena biljka cija visina dostize oko 75 cm.
Tamnozeleni listovi su srcastog oblika i imaju svetle nerve.
Kod odraslih biljaka listovi dostizu duzinu od oko 30 cm, sa drskom otprilike iste duzine.
Cvet je na dugoj i snaznoj cvetnoj drsci koja dostize do 20cm.
Boja je najcesce crvena a moze biti bela, roze, ruza , narandzasta ili zelana.
Svi delovi ove biljke su otrovni.Ako se proguta moze izazvati blage stomacne poremecaje.
U dodiru sa kozom tecnost ove bilje moze izazvati iritaciju koze.
Zemljiste u kojem se Anthurium nalazi treba da bude lako i rastersito,
a na dno posude obavezno postavite drenazu.
Optimalna temperatura za gajenje biljke je od 20 do 30 stepeni,
uz visoku vlaznost vazduha. Tokom zime ne bi trebalo da bude na temperaturi nizoj od 18 stepeni.
Nagli pad temperature prouzrokuje propadanje biljke.
Anturijumu odgovara svetlo mesto zasticeno od direktnog sunca, ili polusenka.
Zimi ga zalivajte jednom nedeljno, mlakom vodom iz koje je odstranjen krecnjak.
Izmedju dva zalivanja zemlja treba dobro da se prosusi.
U letnjim mesecima flamingov cvet zalivajte obilnije, svaka tri dana.
Kako trazi visoku vlaznost vazduha anturijum leti orosavajte vise puta tokom dana,
a zimi dva puta dnevno, i to destilovanom vodom ili kisnicom.
Anturijum se razmnoza vadeobom bokora prilikom presadjivanja koje se obavlja u rano prolece.
Pri deljenju vodite racuna da svaki deo ima korenov sistem i listove.
Podeljene biljke zasadite u plice i siroke posude sa odvodom, uz obavezan sloj drenaze na dnu.
Neophodno ga je presadjivati svake druhge, trece ili cetvrte godine, najbolje u posudu koja je plitka, jer ova biljka
nema dubok korenov sistem. najbolje je da posuda bude glinena ili plasticna za jedan broj veca od biljke.
Zemlja za presadjivanje treba da se sastoji od podjednakih delova sumske zemlje, usitnjene sumske mahovine i komadica drvenog uglja.
Prilikom presadjivanja na dno saksije obavezno stavite komadice razlupane glinene saksije,
ili sloj hidrokulture.
Anturijum spada u stalno cvetajuce biljke, sto znaci da moze mesecima da se iscvetava.
Posle cvetanja mora da ima period mirovanja.
Duzina ovog perioda ce zavisiti od toga koliko je dugo biljka cvetala,
a moze da traje i godinu dana.
Poreklo ovog cveca je iz tropske Amerike. Ima preko 800 vrsta ovog cveca.
U narodu je poznat i pod imenom Flamingov cvet ili Plamenac.
Ova biljka se uzgaja ne samo zbog svojih prelepih cvetova vec i zbog veoma dekorativnog lista.
Anthurium je zimzelena biljka cija visina dostize oko 75 cm.
Tamnozeleni listovi su srcastog oblika i imaju svetle nerve.
Kod odraslih biljaka listovi dostizu duzinu od oko 30 cm, sa drskom otprilike iste duzine.
Cvet je na dugoj i snaznoj cvetnoj drsci koja dostize do 20cm.
Boja je najcesce crvena a moze biti bela, roze, ruza , narandzasta ili zelana.
Svi delovi ove biljke su otrovni.Ako se proguta moze izazvati blage stomacne poremecaje.
U dodiru sa kozom tecnost ove bilje moze izazvati iritaciju koze.
Zemljiste u kojem se Anthurium nalazi treba da bude lako i rastersito,
a na dno posude obavezno postavite drenazu.
Optimalna temperatura za gajenje biljke je od 20 do 30 stepeni,
uz visoku vlaznost vazduha. Tokom zime ne bi trebalo da bude na temperaturi nizoj od 18 stepeni.
Nagli pad temperature prouzrokuje propadanje biljke.
Anturijumu odgovara svetlo mesto zasticeno od direktnog sunca, ili polusenka.
Zimi ga zalivajte jednom nedeljno, mlakom vodom iz koje je odstranjen krecnjak.
Izmedju dva zalivanja zemlja treba dobro da se prosusi.
U letnjim mesecima flamingov cvet zalivajte obilnije, svaka tri dana.
Kako trazi visoku vlaznost vazduha anturijum leti orosavajte vise puta tokom dana,
a zimi dva puta dnevno, i to destilovanom vodom ili kisnicom.
Anturijum se razmnoza vadeobom bokora prilikom presadjivanja koje se obavlja u rano prolece.
Pri deljenju vodite racuna da svaki deo ima korenov sistem i listove.
Podeljene biljke zasadite u plice i siroke posude sa odvodom, uz obavezan sloj drenaze na dnu.
Neophodno ga je presadjivati svake druhge, trece ili cetvrte godine, najbolje u posudu koja je plitka, jer ova biljka
nema dubok korenov sistem. najbolje je da posuda bude glinena ili plasticna za jedan broj veca od biljke.
Zemlja za presadjivanje treba da se sastoji od podjednakih delova sumske zemlje, usitnjene sumske mahovine i komadica drvenog uglja.
Prilikom presadjivanja na dno saksije obavezno stavite komadice razlupane glinene saksije,
ili sloj hidrokulture.
Anturijum spada u stalno cvetajuce biljke, sto znaci da moze mesecima da se iscvetava.
Posle cvetanja mora da ima period mirovanja.
Duzina ovog perioda ce zavisiti od toga koliko je dugo biljka cvetala,
a moze da traje i godinu dana.
Afričke ljubičice vole puno svetla, ali je važno da nisu pod direktnim sunčevim zracima. Od veštačkog osvetljenja najbolje je fluorescentno.
ZALIVANJE Zalivajte ljubičicu jednom nedeljno, odnosno kada je supstrat suv, u tacnu. Nakon 15-20 minuta prospite višak vode. Obična voda iz česme je zadovoljavajuća, ali treba da odstoji 24 sata da bi ispario hlor.
PRIHRANAPrihranjujte pri svakom zalivanju sa balansiranim djubrivom, NPK odnosa 20-20-20, 15-15-15 ili slično u razmeri 1/2 propisane doze. Ukoliko koristite kapilarni sistem zalivanja fitiljem (wick sistem) razmera mora biti 1/4.
SUPSTRATAfrička ljubičica voli poroznu zemlju. Zemlju za cveće pomešajte sa perlitom 1:1. Pri kupovini zemlje obratite pažnju da Ph vrednost bude izmedju 6,4 i 6,9, da bi se najbolje iskoristile hranljive materije.
TEMPERATURA I VLAŽNOST VAZDUHAPrijatna sredina za afričke ljubičice je sredina koja i Vama najviše odgovara odnosno temperatura izmedju 21-27 C i vlažnost od 40-50%.
PRESADJIVANJEAfričke ljubičice vole male saksije, u kojima bolje i više cvetaju. Za standardne ljubičice koristite saksije do 10 cm u prečniku, a za mini i poluminijaturne ne veće od 6,5 cm. Za puzajuće - trejler ljubičice možete koristiti i šire ili viseće saksije.Presadjujte kada se Vašoj ljubičici pojavi vrat, odnosno ogoli stablo, tako što je izvadite iz saksije, skalpelom skratite korenovu loptu za dužinu vrata, i vratite biljku u istu saksiju. Dopunite saksiju svežim supstratom.
ZALIVANJE Zalivajte ljubičicu jednom nedeljno, odnosno kada je supstrat suv, u tacnu. Nakon 15-20 minuta prospite višak vode. Obična voda iz česme je zadovoljavajuća, ali treba da odstoji 24 sata da bi ispario hlor.
PRIHRANAPrihranjujte pri svakom zalivanju sa balansiranim djubrivom, NPK odnosa 20-20-20, 15-15-15 ili slično u razmeri 1/2 propisane doze. Ukoliko koristite kapilarni sistem zalivanja fitiljem (wick sistem) razmera mora biti 1/4.
SUPSTRATAfrička ljubičica voli poroznu zemlju. Zemlju za cveće pomešajte sa perlitom 1:1. Pri kupovini zemlje obratite pažnju da Ph vrednost bude izmedju 6,4 i 6,9, da bi se najbolje iskoristile hranljive materije.
TEMPERATURA I VLAŽNOST VAZDUHAPrijatna sredina za afričke ljubičice je sredina koja i Vama najviše odgovara odnosno temperatura izmedju 21-27 C i vlažnost od 40-50%.
PRESADJIVANJEAfričke ljubičice vole male saksije, u kojima bolje i više cvetaju. Za standardne ljubičice koristite saksije do 10 cm u prečniku, a za mini i poluminijaturne ne veće od 6,5 cm. Za puzajuće - trejler ljubičice možete koristiti i šire ili viseće saksije.Presadjujte kada se Vašoj ljubičici pojavi vrat, odnosno ogoli stablo, tako što je izvadite iz saksije, skalpelom skratite korenovu loptu za dužinu vrata, i vratite biljku u istu saksiju. Dopunite saksiju svežim supstratom.
Alocasia je iz porodice Araceae, poreklom je iz tropskih šuma Šri Lanke, Indije i Malazije gde raste u spratu prizemne flore na čistinama ili na obalama reka. Ime je stvoreno od ima biljke Colocasia - Taro, Englezi je zovu: Giant taro, elephant ear a kod nas jednostavo - Alokacija ili Alokasija. To je trajnica sa debelom podzemnom i nadzemnom stabljikom, velikim, obično lepo obojenim lišćem, koje ima zanimljiv raspored žila. Na staništu je visine oko 4,5 m. Lisne drške su uspravne dužine i preko 1 m, liske su više horizontalno postavljene duge do 1,8 m i širine 0,6-1,2 m. Listovi su sjajni, zelene boje, sa nešto svetlijim nervima, a postoje kultivari sa panaširanim listovima (Variegata) ili sa bledo ljubičastim listovima (Violacea). Cvast je dužine oko 20 cm, sa spatulom bledo zelene boje i belim spadiksom. Dobro podnosi uslove enterijera. Najviše joj odgovara polusenka, donekle podnosi i senku. Supstrat treba da je dobro dreniran, plodan, sa visokim sadržajem humusa. Traži dosta vlage i može da podnese zadržavanje vode u posudi. Treba je redovno prihranjivati. Može da preživi i ukoliko se temperature kratkotrajno spuste do -3 C, ali će listovi biti oštećeni već na 0 C. Prihranuje se jednom nedeljno. Zimi zalivamo tek toliko da se lišće ne osuši. Razmnožava se bočnim izdancima (ima podzemno stablo - rizom, slično krompiru). Može se razmnožitii tako što se koren-rizom iseče na delove ali voditi računa da na svakom delu ima bar jedno okce. Da bi se zakorenila potebna je viša temperatura od 25-28 C, vazduh zasićen vlagom i pH 4,8-5,2 i zalivati mekom vodom.
Araucaria Excelsa Sobna jelkica je je poreklom iz Australije. To je veoma lepa četinarska ukrasna biljka zbog njenog pravilnog i piramidalnog oblika. Na uspravnom stablašcu razvija pršljenaste etaže sa 4 ili 5 grančica, na kojima su tamno-zeleni igličasti listići. Kod nepravilne nege donje etaže se lako suše i onda postaje neugledna. Treba joj dosta mesta i svetlosti sa svih strana, ali od jakog sunca se mora zakloniti. Traži nešto lakšu zemlju. Najpogodnije vreme za presađivanje je kad je u porastu, tj. za vreme vegetacije. Pri presađivanju je veoma važna drenaža-odvod vode iz saksije. Zimi se može držati i u nezagrejanoj prostoriji ali najbolje uspeva kada je u sobi temperatura od 6 do 10°C, a leti u blagoj poluhladovini napolju. Promaju i jako sunčano mesto ne podnosi. Leti je treba dosta zalivati, po dva puta dnevno i češće orošavati mlakom vodom, a zimi samo povremeno, jer je veoma osetljiva na veliku vlagu.
Azaleje su najprefinjenije sobne biljke koje cvetaju zimi. Biljke koje kupujemo oko nove godine nazivaju se obično Azalea indica, iako je njihovo pravo ime Rhododendron simsii. Potiču iz Kine gde su prvi put nađene 1708 godine. Kao i druge Azaleje ona pripada porodici Rododendrona, koja ima oko 500 vrsta rasprostranjenih po Evropi, Aziji, Severnoj Americi i Australiji. Uz posebnu negu možemo ih održati neko vreme unutra, ali one zahtevaju vlažnu atmosferu i ako se barem jedanput dnevno ne prskaju vodom ubrzo gube lišće.
Te se biljke pretežno uzgajaju u područjima sa bogatim tresetnim tlom koje pogoduje njihovom rastu. One prirodno cvetaju u proleće ali ih se može podstaći na cvetanje i u zimskim mesecima. Nisu otporne i ne mogu se stalno držati u vrtu ako postoji ikakva opasnost od mraza. Međutim leti ih morate posaditi vani ako ih želite održati za sledeću godinu. Sporo rastu pa su zbog toga veoma skupe. Veće biljke mogu se dobiti u različitim oblicima - kao piramida, standard ili polu-standard.
U kući se uzgaja i Azaleja japonica ili rhododendron obtusum. To je prilično vretenasta biljka, retkih listova, ali sa prelepim nežnim cvetovima pastelnih boja. Malo je otpornija nego Azalea indica. Azalea Japonica se ne može tako podstaći na cvetanje kao azalea indica i obično je ne nalazimo u prodaji pre njenog prirodnog doba cvetanja, od Februara nadalje. Neke su vrste otporne i mogu se uzgajati vani čak i u hladnijim područjima.
Kultura azaleja je dosta složena i komplikovana. U našoj zemlji vrtlarska preduzeća je retko gaje, već kao odgajenu biljku uvoze s jeseni, u mesecu septembru - oktobru, iz Belgije i Holandije i forsiraju je za zimsko cvetanje. Azaleja indica razvija zimi divne bele, crvene, karmin-crvene, roze, tamno roze cvetove i spada u najlepše cveće...
Te se biljke pretežno uzgajaju u područjima sa bogatim tresetnim tlom koje pogoduje njihovom rastu. One prirodno cvetaju u proleće ali ih se može podstaći na cvetanje i u zimskim mesecima. Nisu otporne i ne mogu se stalno držati u vrtu ako postoji ikakva opasnost od mraza. Međutim leti ih morate posaditi vani ako ih želite održati za sledeću godinu. Sporo rastu pa su zbog toga veoma skupe. Veće biljke mogu se dobiti u različitim oblicima - kao piramida, standard ili polu-standard.
U kući se uzgaja i Azaleja japonica ili rhododendron obtusum. To je prilično vretenasta biljka, retkih listova, ali sa prelepim nežnim cvetovima pastelnih boja. Malo je otpornija nego Azalea indica. Azalea Japonica se ne može tako podstaći na cvetanje kao azalea indica i obično je ne nalazimo u prodaji pre njenog prirodnog doba cvetanja, od Februara nadalje. Neke su vrste otporne i mogu se uzgajati vani čak i u hladnijim područjima.
Kultura azaleja je dosta složena i komplikovana. U našoj zemlji vrtlarska preduzeća je retko gaje, već kao odgajenu biljku uvoze s jeseni, u mesecu septembru - oktobru, iz Belgije i Holandije i forsiraju je za zimsko cvetanje. Azaleja indica razvija zimi divne bele, crvene, karmin-crvene, roze, tamno roze cvetove i spada u najlepše cveće...
Akalifa hispida prije se kultivirala samo u staklenicima botaničkih vrtova i privatnih vrtlarija, dok u novije vrijeme uzgaja se sa dobrim uspjehom kao obična sobna biljka. Akalifa nije jednostavna biljka, jer zahtjeva vrlo vlažan zrak, pa se radi toga mora dnevno prskati mlakom vodom. Ako je biljka u punom cvatu, smije se prskati samo lišće. Lijepu dugi crveni cvjetni klasovi ukrasuju biljku dugo vrijeme. Akalifa ne samo da zahtjeva vlažnu toplinu, ona se u svakom slučaju mora uzgajati u normalno toploj sobi.
Ova biljka podnosi puno vode ali zemlja u cvjetnjaku smije biti samo normalno vlažna. Naročito je osjetljiva na hladnu vodu iz vodovoda. Ta joj voda sama po sebi ne škodi samo joj treba dodati izvjesnu količinu tople vode.
Akalifa je kučna biljka i ne podnosi puno sunca, pa je radi toga treba od sredine ožujka do sredine listopada nešto sjeniti. Inače traži svjetlo mjesto.
Razmnažanje pomoću reznica dobro uspijeva. Mladi izboji duljine cca 7cm, stvaraju u cvjetnjaku s pješčanom zemljom dosta lako korijenje. Kasnije treba biljke presaditi u veće cvjetnjake, u normalnu cvjetnu zemlju.
Treba joj osigurati drenažu, tako što ćemo na dno lonca staviti krhotine cigle ili kamenčića no ne smije zatvarati rupice kroz koje izlazi suvišna voda. Zimi ne treba gnojiti ali se od proljeća do jeseni jedanput tjedno nadohranjuje otopinom gnojiva za cvijeće.
U kasno proljeće treba biljku nešto prikratiti i u isto vrijeme presaditi. Kod toga zemlju treba pritisnuti. Mlade izboje koje dobijemo kod rezanja, možemo upotrijebiti za razmnažanje.
Ova biljka podnosi puno vode ali zemlja u cvjetnjaku smije biti samo normalno vlažna. Naročito je osjetljiva na hladnu vodu iz vodovoda. Ta joj voda sama po sebi ne škodi samo joj treba dodati izvjesnu količinu tople vode.
Akalifa je kučna biljka i ne podnosi puno sunca, pa je radi toga treba od sredine ožujka do sredine listopada nešto sjeniti. Inače traži svjetlo mjesto.
Razmnažanje pomoću reznica dobro uspijeva. Mladi izboji duljine cca 7cm, stvaraju u cvjetnjaku s pješčanom zemljom dosta lako korijenje. Kasnije treba biljke presaditi u veće cvjetnjake, u normalnu cvjetnu zemlju.
Treba joj osigurati drenažu, tako što ćemo na dno lonca staviti krhotine cigle ili kamenčića no ne smije zatvarati rupice kroz koje izlazi suvišna voda. Zimi ne treba gnojiti ali se od proljeća do jeseni jedanput tjedno nadohranjuje otopinom gnojiva za cvijeće.
U kasno proljeće treba biljku nešto prikratiti i u isto vrijeme presaditi. Kod toga zemlju treba pritisnuti. Mlade izboje koje dobijemo kod rezanja, možemo upotrijebiti za razmnažanje.
Aloje vera je ljekovita i ukrasna biljka iz Južne Afrike obuhvaća oko 200 poznatih vrsta. Ovaj cvijet pripada porodici ljiljana i lako se uzgaja. Njeni mekani listovi izrastaju u rozetu.
Vrijeme cvatnje joj je od siječnja do travnja i to nekoliko puta na cvjetnoj stabljici. Sami svjetovi su duguljastog i cjevastog oblika crvene boje koji prvi put cvjetaju tek između 3-6 godine.
Najpoznatija vrste aloe;
Aloe vera (barbadensis) sa ljekovitim svojstvimakoja se danas koriste u farmaciji, kozmetici pa čak i u prehrani.
Aloe variegata je idealna za prozorsku dasku koju upotpunjuje svojim prekrasnim šarama na listovima
Aloe arborescens je drvolika aloja koja često cvate i neprestano stvara nove bočne izdanke, a može narasti i do 3m u visinu.
Bez većih problema aloju možemo imati godinama uz dobro osvijetljeno mjesto i umjereno zalijevanje. Izbjegavajte stajaću vodu u podlošku i zalijevanje po listovima jer se na taj način voda zadržava u šupljinama i u oba slučaja izaziva truljenje. U ljetnim mjesecima prihranjujte ju mineralnim gnojivom svaka 2 tjedna.
Kod razmnožavanja ovog cvijeta koristite mladice matične biljke koje je dovoljno otkinuti i posaditi u posudu za cvijeće. Zemlja za cvijeće mora biti porozna, odnosno pomiješana s krupnim pijeskom i sam cvijet duboko posadite.
Vrijeme cvatnje joj je od siječnja do travnja i to nekoliko puta na cvjetnoj stabljici. Sami svjetovi su duguljastog i cjevastog oblika crvene boje koji prvi put cvjetaju tek između 3-6 godine.
Najpoznatija vrste aloe;
Aloe vera (barbadensis) sa ljekovitim svojstvimakoja se danas koriste u farmaciji, kozmetici pa čak i u prehrani.
Aloe variegata je idealna za prozorsku dasku koju upotpunjuje svojim prekrasnim šarama na listovima
Aloe arborescens je drvolika aloja koja često cvate i neprestano stvara nove bočne izdanke, a može narasti i do 3m u visinu.
Bez većih problema aloju možemo imati godinama uz dobro osvijetljeno mjesto i umjereno zalijevanje. Izbjegavajte stajaću vodu u podlošku i zalijevanje po listovima jer se na taj način voda zadržava u šupljinama i u oba slučaja izaziva truljenje. U ljetnim mjesecima prihranjujte ju mineralnim gnojivom svaka 2 tjedna.
Kod razmnožavanja ovog cvijeta koristite mladice matične biljke koje je dovoljno otkinuti i posaditi u posudu za cvijeće. Zemlja za cvijeće mora biti porozna, odnosno pomiješana s krupnim pijeskom i sam cvijet duboko posadite.
Aspidistra je sobna biljka koja potječe iz istočne Azije i ima 8 vrsti ove biljke. Nije osjetljiva na temperaturne promjene, suh zrak ili propuh. Ukrasni kukuruz kako još nazivaju ovaj sobni cvijet su nekada uzgajale i naše bake. Cvjeta u tamno ljubičastoj boji od 2 – 4 mjeseca i to neprimjetno uz supstrat.
Apidistra elatior je najčešće uzgajana biljka, elegantno dugih zelenih listova
Apidistra variegata je manje poznata vrsta i ne tako otporna kao elatior, lišće joj ima zelene i bijele pruge.
Biljci osigurajte sjenovito mjesto i potrebno ju je jednom mjesečno prihraniti. Iako je otporna umjereno ju zalijevajte, pri tom pripazite da u tanjuriću posude ne stoji voda jer će to izazvati truljenje.
Razmnožite ju dijeljenjem na proljeće i to vrlo obazrivo, neka svaki gomolj ima po dva lista. Cvijet slobodno možete presaditi svake tri godine u zemlju za cvijeće. Otpornost biljke mogu jedino narušiti tripsevi ili crveni pauci.
Apidistra elatior je najčešće uzgajana biljka, elegantno dugih zelenih listova
Apidistra variegata je manje poznata vrsta i ne tako otporna kao elatior, lišće joj ima zelene i bijele pruge.
Biljci osigurajte sjenovito mjesto i potrebno ju je jednom mjesečno prihraniti. Iako je otporna umjereno ju zalijevajte, pri tom pripazite da u tanjuriću posude ne stoji voda jer će to izazvati truljenje.
Razmnožite ju dijeljenjem na proljeće i to vrlo obazrivo, neka svaki gomolj ima po dva lista. Cvijet slobodno možete presaditi svake tri godine u zemlju za cvijeće. Otpornost biljke mogu jedino narušiti tripsevi ili crveni pauci.
Ardizija je zimzelena vrtna i sobna biljka koja potječe s juga Azije i Japana. Visine je do 1 m a postoji cca 230 vrsta. Listovi su joj narezani, a bijele i ružičaste rese pojavljuju se od 6-9 mjeseca.
Nakon cvatnje ovo malo drvo dobiva ukrasne crvene bobice koje se pojavljuju u podnožju biljke.
Ardisia malouiana je također niskog rasta s nešto širim listovima oko 8 cm i ponešto kopljastim oblikom.
Ukoliko joj osigurate osvijetljeno mjesto, po mogućnosti samo ono jutarnje i umjerenu vlagu u zraku ( oko 60% ), imat ćete biljku koja će Vas dugo pratiti.
U kvalitetnu zemlju za cvijeće s elementima ilovače presadite ju na proljeće i to svake 2 godine. Prihranjujte ju 14 dana u vegetativnom razdoblju, a u zimskom razdoblju svega mjesec dana uobičajenim gnojivom za cvijeće.
Tokom cijele godine održavajte zemlju umjereno vlažnom, a temperatura neka bude od 16 – 20°C. Da bi potakli stvaranje plodova i ponovno cvjetanje ove biljke, pelud oprašujte četkicom.
Kod razmnožavanja iz crvenih bobica izvadite sjeme i operite ga, posušite i posadite na proljeće. Tijekom uzgoja obratite pažnju na crvenog pauka i tripseve.
Nakon cvatnje ovo malo drvo dobiva ukrasne crvene bobice koje se pojavljuju u podnožju biljke.
Ardisia malouiana je također niskog rasta s nešto širim listovima oko 8 cm i ponešto kopljastim oblikom.
Ukoliko joj osigurate osvijetljeno mjesto, po mogućnosti samo ono jutarnje i umjerenu vlagu u zraku ( oko 60% ), imat ćete biljku koja će Vas dugo pratiti.
U kvalitetnu zemlju za cvijeće s elementima ilovače presadite ju na proljeće i to svake 2 godine. Prihranjujte ju 14 dana u vegetativnom razdoblju, a u zimskom razdoblju svega mjesec dana uobičajenim gnojivom za cvijeće.
Tokom cijele godine održavajte zemlju umjereno vlažnom, a temperatura neka bude od 16 – 20°C. Da bi potakli stvaranje plodova i ponovno cvjetanje ove biljke, pelud oprašujte četkicom.
Kod razmnožavanja iz crvenih bobica izvadite sjeme i operite ga, posušite i posadite na proljeće. Tijekom uzgoja obratite pažnju na crvenog pauka i tripseve.
Sobna biljka koja potječe iz Brazila i iz porodice Bromeliacee . Postoj više vrsta ananasa a jestiva vrsta je Ananas comosus, koja se ujedno može uzgajati i kao sobni cvijet.
Biljka sa izražajnim listovima koje krase i maleni cvjetovi a u proljeće Vas može iznenaditi čak i sa plodom. Ali za to mu treba određeni uvjeti, koje treba ispuniti a to su :
Temperatura u prostoriji u kojoj se nalazi neka bude oko 18 do 21 *C iako može izdržati i toplije temperature. Ali treba izbjegavati smještaj biljke na mjesta koja su na propuhu i izložena doticajima hladnog zraka. I to na svijetlom mjestu, jer tako će doći i do isticanja šara na listovima i dati još veću ljepotu vašem domu.
Iako je Ananas biljka koja je laka za uzgoj, ima još par stvari koje zahtjeva. Treba ju zalijevati dva puta tjedno, tijekom ljetnih dana. Te se svakih 15 dana može metnuti i malo tekućeg gnojiva u vodu s kojom zalijevate biljku. Dok u vrijeme kada biljka stvara plod to možete činiti i jedan put tjedno.
Biljka nakon cvatnje ugiba! Zato je prilikom uzgoja dobro da se uzgoje i maleni izdanke koje možete razdvojiti i razmnožiti. Uz ovakav način razmnožavanja Ananasa, postoji još jedan. Drugi način je taj da s ploda odrežete gornji dio, i to 1-2 cm ispod lišća, očistite ostatak ploda te stavite u zemlju – mješavinu treseta i pijeska. Te ostavite da se ukorijeni!
Ukoliko Vam se na biljci pojave suhi vrhovi listova, tada biljku trebate pošpricati mlakom vodom, te joj politi zemlju. Ali ukoliko vam se pojavi trulež na mjestu di se zemlja spaja sa biljkom, tada ju trebate odnesti na toplije mjesto te pustiti da se prosuši. Jer ima previše vlage i biljka počinje da trune.
Biljka sa izražajnim listovima koje krase i maleni cvjetovi a u proljeće Vas može iznenaditi čak i sa plodom. Ali za to mu treba određeni uvjeti, koje treba ispuniti a to su :
Temperatura u prostoriji u kojoj se nalazi neka bude oko 18 do 21 *C iako može izdržati i toplije temperature. Ali treba izbjegavati smještaj biljke na mjesta koja su na propuhu i izložena doticajima hladnog zraka. I to na svijetlom mjestu, jer tako će doći i do isticanja šara na listovima i dati još veću ljepotu vašem domu.
Iako je Ananas biljka koja je laka za uzgoj, ima još par stvari koje zahtjeva. Treba ju zalijevati dva puta tjedno, tijekom ljetnih dana. Te se svakih 15 dana može metnuti i malo tekućeg gnojiva u vodu s kojom zalijevate biljku. Dok u vrijeme kada biljka stvara plod to možete činiti i jedan put tjedno.
Biljka nakon cvatnje ugiba! Zato je prilikom uzgoja dobro da se uzgoje i maleni izdanke koje možete razdvojiti i razmnožiti. Uz ovakav način razmnožavanja Ananasa, postoji još jedan. Drugi način je taj da s ploda odrežete gornji dio, i to 1-2 cm ispod lišća, očistite ostatak ploda te stavite u zemlju – mješavinu treseta i pijeska. Te ostavite da se ukorijeni!
Ukoliko Vam se na biljci pojave suhi vrhovi listova, tada biljku trebate pošpricati mlakom vodom, te joj politi zemlju. Ali ukoliko vam se pojavi trulež na mjestu di se zemlja spaja sa biljkom, tada ju trebate odnesti na toplije mjesto te pustiti da se prosuši. Jer ima previše vlage i biljka počinje da trune.